Navikli smo već da s MIT-a i njihovog laboratorija za računala i umjetnu inteligenciju (CSAIL) dolaze zanimljiva tehnološka rješenja. Ovoga puta znanstvenici s ovog instituta pozabavili su se autonomnom vožnjom automobila po vrlo lošim vremenskim uvjetima, kada su ceste prekrivene blatom ili snijegom. U tim situacijama standardnim kamerama, radarima i lidarima gotovo je nemoguće odrediti gdje se cesta uopće nalazi (a, priznajmo, ni ljudima to nije lako).
Radar vidi nevidljivo
CSAIL-ovo rješenje naziva se Localizing Ground Penetrating Radar (LGPR) i, kao što mu ime kaže, snima sastav tla do tri metra dubine pod zemljom. Na taj način senzori postavljeni na vozilu mogu stvoriti trodimenzionalnu mapu inače nevidljivog terena. Kako se ispod svake ceste nalazi neki oblik temelja, pronalaženjem i razlikovanjem njega od okolnog tla dolazi se i do informacija o samoj cesti.
Ovaj radar, također izrađen na MIT-u, sposoban je prodrijeti u tlo do dubine od oko tri metra (10 stopa). Podatke o sastavu tla šalje u računalo automobila, gdje se oni kombiniraju s već postojećim podacima iz drugih senzora, te se tako dobiva cjelovita slika konfiguracije ceste koja je pred vozilom – a sve kako bi se autonomna vožnja ili sustavi za pomoć vozaču učinili što sigurnijima u svim vremenskim
